POVIJEST PADOBRANSTVA
Prvi skok padobranom na tlu Hrvatske dogodio se u Zagrebu 26.09. 1926. godine bio je to podvig Francuza Rrenee Granveauta. Iza njega iskočio je Antun Šimunović. Sljedeće godine zagrebački student Teodor Pavlović skače padobranom na aerodromu Vincenne kod Pariza.
1938. godine tijekom Avijatičarskih dana u Zagrebu osim K. Matanović Kulenović svoje su prve skokove izveli članovi zagrebačkog Aerokluba Slavoljub Vitanović i Marko Bogdanović. T. Pavlović je 1940. na aerodromu Borongaj skočio sa 6000 m visine bez maske za kisik, postavivši novi europski rekord za amatere.
Sljedeće godine Hrvatska bilježi prvu žrtvu padobranstva Janka Dominića kojem se prilikom skoka nije otvorio padobran.
Prva Hrvatska padobranka Katarina Matanović, Kulenović skočila je padobranom 1938. godine. Krajem te godine pri Oblasnom odboru aerokluba u Zagrebu uspostavljena je prva padobranska sekcija i objavljene su pripreme za otvaranje padobranske škole.
Nakon II. svj. rata, potpomognuto vojnim resursima te u organizaciji Zrakoplovnog (vazduhoplovnog) saveza Jugoslavije i njegovih članica, padobranstvo postaje masovan sport, a hrvatski padobranci ostvaruju zapažene domaće i međunarodne rezultate.
1978. godine u Zagrebu, na aerodromu Lučko održalo se 14. Svjetsko padobranskom prvenstvo u klasičnim disciplinama. 1999. godine u Zagrebu, na Lučkom, održane su Military World Games u padobranstvu. Dobar dio ovih podataka uzeti su iz pisanih materijala člana Aerokluba Zagreb, pilota i vrijednog sakupljača povijesne građe zrakoplovstva, Zdenka Jureše.
PADOBRANSTVO
GALERIJA
Padobranstvo ima čak šest disciplina kojima se hrvatski padobranski klubovi takmiče: skok na cilj, figure (style), formation skydiving, indoor formation skydiving, freefly i wingsuit. Više o disciplinama padobranstva pročitajte niže i – odaberite svoju!
DISCIPLINE
PADOBRANSTVO
SKOK NA CILJ
Skokovi na cilj najstarija je padobranska sportska disciplina. Još od izvođenja prvih skokova težilo se spustiti što bliže željenom cilju. Kod okruglih i neupravljivih padobrana vještina je bila u tome da se što bolje izvede nalet zrakoplova. Čim su se vještina i mjerljivi ishodi – odnosno rezultati doveli u pitanje, pojavio se natjecateljski duh. Tako se rodila disciplina padobranskog skoka na cilj. U počecima skakalo se okruglim padobranima i rezultati su bili šaroliki, no razvojem i uporabom padobranskih krila skokovi su dobili drugu dimenziju, sloboda kretanja znatno je povećana, a u relativno kratkom razdoblju padobranska “nula” smanjena je s 10 cm promjera na 5 cm, nedugo zatim na 3 cm, da bi u današnje vrijeme iznosila samo 2 cm. Može se očekivati da će se nakon nekoliko godina i taj promjer prepoloviti. Razlog – vještine padobranaca drastično se povećavaju; nerijetko natjecanja imaju nekoliko krugova pripetavanja jer vodeći imaju u 10 skokova – nulu! Bodovno područje oko nule danas iznosi 15 cm, a slijetanje na bilo koju udaljenost veću od 15 cm od nule boduje se kao 16 cm. Cilj, popularno zvan “palačinka”, gađa se nogom, a radi bolje preciznosti padobranci izrađuju tenisice sa zašiljenom petom koja im pruža bolju preciznost pri gađanju žute točke – nule. Ova disciplina na neki je način temeljna padobranska disciplina jer odlika svakog padobranca mora biti da može sletjeti točno tamo gdje želi. Ova disciplina u natjecateljskom smislu traži savršenu mirnoću, staloženost i to tijekom višednevnog natjecanja. Ovo je disciplina “glave” i njome se često bavi starija populacija. U ovoj disciplini hrvatski padobranci dosegnuli su “vrh svijeta”.
Formation Skydiving
Disciplina grupnih likova u slobodnom padu nastala je razvojem padobranstva i to nakon što su se prva dva padobranca uspjela uhvatiti u slobodnom padu. Razvoj je uslijedio hvatanjem sve većeg broja padobranaca, a u principu se zbog kapaciteta manjih zrakoplova isprofilirala disciplina četvorki (4-way). Nakon što su se padobranci sve brže i brže uspijevali uloviti u grupe krenulo se u sustav izmjenjivanja zadanih likova. S obzirom na to da svaki padobranac može sa svakom rukom napraviti po jedan hvat te da ga drugi padobranac može uhvatiti za podlakticu, nadlakticu, nogu s vanjske ili nogu s unutarnje strane, te s obzirom na to da četiri padobranca imaju mogućnost izmodelirati različite međusobne hvatove, a k tome mogu izvoditi i različite sljedove tih likova, mogućnosti i opcije su bile neizmjerne. Već dugo godina ova disciplina funkcionira tako što Međunarodna zrakoplovna organizacija (FAI) donosi setove likova za kalendarsku godinu – na službenim natjecanjima mogu se birati likovi samo iz odobrenih setova.
PARASKI VSL & CILJ
Paraski je jedinstvena disciplina padobranskih natjecanja i spaja dvije vožnje veleslaloma i 6 serija skokova na cilj na snijeg u zimskom razdoblju.
Osnovni podaci za Paraski vsl + cilj jesu da svaki natjecatelj izvede 2 vožnje veleslaloma koju je dizainirao FIS prema Međunarodnim skijaškim propisima, a nakon toga slijedi 6 skokova na cilj padobranom iz helikoptera sa visine 1000 m na doskočište sa elektronskom ciljnom plohom za elektronsko mjerenje rezultata, t.zv palačinka u radijusu od 16 cm.
Ako prvi dodir sa podlogom bude izvan 16 cm rezultat se mjeri ručnu metrom do 50 cm maksimalne udaljenosti od strogog centra.
Na kraju 6 serije skokova na cilj bit će prekid u pripremi za polufinalne I finale najboljih pojedinaca u disciplini skokova na cilj. Pojedinačni pobjednik u skokovima na cilj je osoba sa najnižim brojen cm u 6 serija grupnih skokova na cilj + finale i polufinale.
Ekipni pobjednik uzima se najniži ukupni broj centimetara za ekipu zaklučno sa 6 serija skokova na cilj.
Ukupnog pobjednika u obje discipline vsl + cilj dobiva se zbrajanjem plasmana obje discipline.
Za skokove na cilj u skladu sa para ski pravilima, površina za doskok padobranaca mora biti postavljeno u nagibu od 25 do 35 stupnjeva. Za skijaški dio, najbrže vrijeme na stazi se dodjeljuje s 0 bodova – vrijeme svakog natjecatelja se tada pretvara u bodove; bod se dobiva za svakih 0,32 sekunde sporije od najbržeg vremena. Nakon dvije vožnje natjecatelj sa najmanjim brojem bodova je pobjednik u disciplini veleslaloma.
FIGURE
Padobranska disciplina figure (Style) nastala je na temu ocjenjivanja vještine u slobodnom padu. Obilježja ove discipline posve su suprotna od prve klasične discipline – skokova na cilj jer figure traže brzinu i dinamiku. Klasičnim disciplinama cilja i figura zajednička je samo točnost. Naime, figure se skaču s visine od 2.200 metara. Odvoj se radi u smjeru leta zrakoplova, a let padobranca snima kamera sa zemlje koja je postavljena na jasno označenom terenu. Padobranac u prvim sekundama skoka zaustavlja horizontalnu komponentu brzine koju ima od letjelice te se okreće u položaj na glavu, pri čemu hvata maksimalnu brzinu. Nakon 13-15 sekundi najvještiji padobranci u posebnim, glatkim odijelima postižu brzinu veću od 400 km/h te se prebacuju u položaj “grupirovke” – to je položaj sličan čučnju pri čemu se mogu raditi puno brži okreti, što je zapravo i cilj ove discipline. Zaokreti koji se izvode strogo su propisani, moraju se izvesti što preciznije i brže. Zbog subjektivnosti sudaca kad je riječ o određenim elementima ili kaznama, ovu disciplinu ocjenjuje po 5 sudaca, pri čemu se onaj najbolji i najlošiji brišu, a ocjene preostale trojice preračunavaju se u srednju vrijednost.
INDOOR SKYDIVING
Indoor skydiving je simulacija slobodnog pada u tkz.”wind tunelu”. To je zatvoreni prostor, u obliku cijevi koje imaju ispod ili iznad velike elise “ventilatore” s motorima. Elise guraju kontroliranom brzinom zrak kroz te cijevi, što omogućava simulaciju slobodnog pada. Postoje razne Indor sportske discipline, osnovna disciplina je kao u slobodnom padu Formating skydiving (4 ili 8-way), ostale discipline su Freeflay, Freestyle, Vertical formation skydive. U Hrvatskoj ne postoji wind tunel.
Wingsuit
Ideju o usporenom i kontroliranom slobodnom padu pomoću krilaca – odnosno o čovjeku ptici (Birdman) – prvi je pokušao realizirati Francuz Leo Valentin. Njegovi su projekti na žalost tragično završili 1956. godine. Poginuo je zbog raspada jednog svog krila, odnosno nemogućnosti da otvori padobran. Nakon toga ideja o čovjeku ptici (Birdman) mirovala je sve do sredine 90-ih prošlog stoljeća kada je Francuz Patrick de Gayardon razradio svoje letačko odijelo. Njegovi projekti bili su vrlo važni za razvoj discipline, a kao iznimno postignuće upamćen je skok iz aviona s povratkom u avion u letu i to upravo pomoću odijela za letenje. Na žalost, i Gayardon je poginuo tijekom iskušavanja modifikacija na svojemu letačkom odijelu 1998. na Havajima. Za razvoj Valentinovih i Gayardonovih ideja zaslužan je poznati svjetski padobranac Hrvat Robert Pečnik koji je pokrenuo komercijalnu proizvodnju wings odijela najprije kroz brand “Birdman”, a zatim i ime “Phoenix Fly”. Naime, Robert je razvijao i razvija nove vrste i modele letačkih odijela i prilagođava ih zahtjevima korisnika. Ove tehnike letenja otvaraju prostor novim disciplinama, a to su formacijska letenja u letačkim odijelima.
Wingsuit ima više sportskih disciplina a najčešća je distanca, vrijeme i brzina. Kod nas se uglavnom takmiči u Distanci. Padobranac s Wingsuit odjelom skoči iz aviona i mjeri mu se početak i kraj leta na unaprijed određenim visinama s posebnim elektronskim instrumentom.
FREEFLY
Slobodno letenje (Free Flying) ubraja se u modernu i danas vrlo popularnu padobransku disciplinu. Natjecateljska disciplina propisuje izvođenje niza elemenata i likova u slobodnom padu.
PROVJERI
I OSTALE SPORTOVE ZZS

PARAGLIDING
Paragliding ili parajedriličarstvo je jedan od najmlađih zrakoplovnih sportova i jedan od najlakših, najjednostavnijih i najsigurnijih načina ostvarenja sna o letenju.

GYROCOPTER
Jedno je sigurno, gyrocopter je posve drugačiji način letenja! Spretan, jedinstven, poseban i nezaboravan. Radi se o jednom o najsigurnijem načinu letenja.

MOTORNO LETENJE AVIONOM
San o letenju. Stoljećima su ljudi sanjali o “dobivanju krila”, o gledanju svijeta s visine, o osjećaju slobode. Motorno letenje avionom je ostvarenje tog sna!